Ljutnja je jedna od temeljnih ljudskih emocija. Iako je često doživljavamo kao „negativnu“, znanstvena istraživanja pokazuju da je ona evolucijski adaptivna – razvila se kako bi nas zaštitila od nepravde, prijetnje i narušavanja granica. Problem nije u samoj ljutnji, nego u načinu na koji je reguliramo i izražavamo.

Neuroznanstvena istraživanja pokazuju da je u doživljaju ljutnje posebno aktivna amigdala, struktura odgovorna za detekciju prijetnje. Istovremeno se smanjuje regulacijska kontrola prefrontalnog korteksa, dijela mozga zaduženog za racionalno odlučivanje i inhibiciju impulsa.
Postavlja se pitanje kako ljutnju regulirati?
- Kognitivna reinterpretacija
Jedna od psiholoških tehnika koja podrazumijeva svjesnu promjenu načina na koji interpretiramo situaciju kako bismo smanjili njezin emocionalni utjecaj.
Primjer situacije: prijatelj vas nije pozdravio na ulici.
Automatska misao: „Namjerno me ignorira, sigurno se ljuti.“
Kognitivna reinterpretacija: „Možda me nije vidio, možda je bio zamišljen i u svojim brigama.“
- Vremenska distanca
Istraživanja pokazuju da 90 sekundi intenzivne emocionalne reakcije odgovara prirodnom trajanju biokemijskog vala u našem tijelu. Sve nakon toga održava se našim mislima.
Potrebno je napraviti kratku pauzu, obratiti pažnju na disanje ili se fizički udaljiti iz situacije kako bi spriječili eskalaciju.
- Regulacija tijela
Ljutnja je fiziološka emocija (puls raste, mišići se napinju, disanje postaje plitko). Studije pokazuju da usporeno dijafragmalno disanje aktivira parasimpatički živčani sustav i smanjuje pobuđenost. Čak jednostavna intervencija poput opuštanja čeljusti ili šaka može smanjiti subjektivni intenzitet ljutnje.
- Usmjeravanje ljutnje prema vrijednostima
Ljutnja može postati asertivnost: jasno izražavanje potreba bez agresije. U ovom kontekstu cilj nije povrijediti drugoga, nego zaštititi vlastite vrijednosti.
U konačnici, ljutnja je signal. Evolucijski gledano, dizajnirana je da nas pokrene kada su naše granice ugrožene. Eksplozija emocija, ali ni potiskivanje emocija nisu adaptivni obrasci. Potiskivanje ljutnje nosi cijenu, a povezano je s povećanom razinom stresa i anksioznosti.
Stoga cilj nije eliminirati ljutnju, već razviti sposobnost njezine modulacije-jer regulirana ljutnja može biti adaptivan i funkcionalan odgovor, dok neregulirana postaje faktor za psihološko i somatsko zdravlje.
Ana Samardžić, školska psihologinja