I ove smo godine, na nastavi Hrvatskoga i Engleskoga jezika, obilježili Mjesec hrvatske knjige. Ovogodišnja je manifestacija, pod nazivom Književnost bez granica, posvećena prevoditeljima, odnosno književnome prevođenju. Profesorice Irena Mikajević i Ivana Opačak osmislile su radionicu književnoga prevođenja učeničkih zavičajnih priča, pjesama i legendi, koja je organizirana na zajedničkome nastavnom satu u 4. a i 4. e razredu 14. studenog 2023. godine. (PO)HVALA mladim književnicima, čuvarima zavičajnoga blaga, prevoditeljima, likovnim umjetnicima!
O radionici – zašto, kada i kako
Već znamo da se u 4. a i 4. e razredu naše škole kriju skupljači zavičajnoga blaga, mali književnici (nekima su i objavljena digitalna izdanja kratkih priča, na materinskome i stranom jeziku), a neki su se već okušali i kao prevoditelji (na međunarodnome natjecanju Juvenes Translatores). Prirodno je bilo pokušati spojiti ljubav prema književnome stvaranju i prevođenju te uputiti na izazove istih. U utorak, 14. studenog 2023. prof. Mikajević i Opačak organizirale su radionicu književnoga prevođenja učeničkih zavičajnih priča, pjesama i legendi na zajedničkome (5.) satu u 4. a i 4. e razredu.
Nakon što je prof. Opačak ukratko uputila učenike u izazove (književnoga) prevođenja, učenici su dobili radne materijale (prema prethodnome dogovoru) i prionuli na posao. Najljepše je od svega bilo (kao nekad) vidjeti prepunu učionicu nasmijanih, marljivih učenika, koji su, u parovima ili tročlanim skupinama prevodili zavičajno blago koje su tijekom godina školovanja sami prikupili. Neki su prevodili svoje, neki tuđe… i sve je bilo – naše! Neki su jezični izazovi namučili, neki čak i nasmijali, sve sudionike.
Po završetku radionice radovi učenika objedinjeni su u prezentaciji na platformi Canva Nek’ ti riječ ne bude strana(c) – Zavičajne legende, pjesme i priče (koju je izradila prof. Opačak); prezentacija je dostupna OVDJE. Pregledajte učeničke radove, naučite i vi štogod o književnome prevođenju, odradite izazov prevođenja citata (o prevođenju)…
Po završetku Mjeseca hrvatske knjige – preporuke za čitanje
Nemojmo prestati čitati u mjesecima koji slijede. Pravi je ovo trenutak da predložimo učeničke radove za čitanje (i slušanje), koji su bili dijelom radionice književnoga prevođenja.
O istraživanju i usmenoknjiževnoj građi
Tijekom školske godine 2020./2021. u okviru projekta Usmena književnost učenici 4. d i 4. e (tadašnjih 1. d i 1. e) razreda prikupili su, vlastitim terenskim istraživanjem, oko šezdeset usmenih priča s različitih lokaliteta, seoskih (Batrina, Brodski Drenovac, Garčin, Glogovica, Gornja Vrba, Nova Kapela, Oprisavci, Seoce, Trnjanski Kuti, Zadubravlje i dr.) te gradskih (Slavonski Brod, Ogulin, Zadar); o projektu smo pisali OVDJE. Usmene priče predstavljene tijekom radionice izbor su tekstova iz istraživanja i čine repertoar prostorno manjeg lokaliteta, zavičaja (Banovci, Batrina, Gornja Vrba, Seoce, Slavonski Kobaš, Trnjanski Kuti). Cjelokupnu zbirku usmenih priča možete pogledati na OVOJ poveznici.
U tome pripovjedačkom repertoaru prevladavaju demonološke predaje koje tematiziraju susret s nadnaravnim, koje ponekad može biti i krajnje opasno. Susret s nadnaravnim može se podijeliti u dvije kategorije: prva, protagonist sudjeluje u nadnaravnim događajima, koji mogu izazvati strah ili smrt (tekst Vilina kletva) i druga, protagonist vidi ili čuje nadnaravnu pojavu, ali u njoj ne sudjeluje (tekst Didin križ i pjeto). Kao najčešća nadnaravna bića navode se vile, dok se u nekim pričama pojavljuju i različite nadnaravne pojave (pijetao) ili simboli (vrana, kotač) kao predznak nečega nepovoljnog, najčešće smrti.
Učenici su usmene priče prikupili propisanom metodom prikupljanja usmene građe te pritom zabilježili i kontekst, odnosno društvenu situaciju u kojoj se priče ostvaruju kao jednu od triju ključnih razina u proučavanju folklornih žanrova. Nakon usustavljivanja usmene građe učenici su svojim pričama osmislili naslove na temelju lajtmotiva ili pojedinih fraza iz kazivanja. Najveći broj kazivačkih situacija odvijao se kada je zapisivač bio sam s kazivačem, dok su pojedine nastale pred miješanom publikom. Kazivačke situacije ostvarene su najvećim dijelom u krugu obitelji i rodbine u kojima je ujedno zapisan i najveći broj usmenih priča.
Predstavljene usmene priče ispričane su iz vizure i iskustva kazivača ili bliskih osoba i najčešće su vezane za događaje iz obiteljskoga kruga ili zajednice. U tim se pričama evocira sjećanje na bliske osobe te obnavlja i učvršćuje veza prema obitelji, zavičaju i lokalnoj povijesti te ujedno prikazuje tradicija obiteljskog pripovijedanja i prenošenja priča.
Književne i prevodilačke aktivnosti učenika 4. a i 4. e
Dvoje učenika 4. a razreda – Stjepan Gusak i Ivona Gačić – sudjelovalo je u lipnju 2023. na svojoj prvoj književnoj promociji. U prostoru Gradske knjižnice održana je promocija digitalne zbirke kratkih priča Razotkrivanje, koja je nastala kao rezultat suradnje dviju brodskih gimnazija, a u kojoj su objavljene kratke priče Ivone i Stjepana. O događanju smo pisali OVDJE i OVDJE; na poveznicama ili klikom na naslovnicu e-izdanja dostupne su Stjepanova priča Iza starog čaršafa (str. 42.-51.) i Ivonina priča (Po)vratiti budućnost (str. 125.-134.). Ulomak je Stjepanove priče preveden tijekom radionice.
Za potrebe obilježavanja Međunarodnoga dana materinskoga jezika (na Zoomovu sastanku 7 škola ambasadorica Europskoga parlamenta u ožujku 2023.) pripremljena je prezentacija sa zavičajnim pjesmama i njihovim prijevodima na engleski jezik; o događanju smo pisali OVDJE. Tena Pejić (4. a) krasnoslovilia je pjesmu Naša župa Klakar (autora Mate Baboselca) na prekrasnome šokačkom, zavičajnom idiomu. Jednako je dirljiv bio i krasnoslov iste pjesme na engleskome jeziku Eme Tomašić (4. e). Iako vrlo vješta u usmenoj i pisanoj komunikaciji na engleskome jeziku, autorica literarnoga prijevoda dokazala je kako nije nimalo lako prevoditi zavičajni idiom na strani jezik. U isto se uvjerila i Anamaria Miskrić (4. a), koja je tijekom radionice prevodila odabrane stihove (svoje rođakinje o rodnoj Kopanici).
Učenici 4. a i 4. e, kao i učenici sadašnjega 2. b razreda, dali su doprinos obilježavanju Mjeseca hrvatske knjige 2022. izradom suradničke prezentacije sa zvučnim zapisima zavičajnih legendi na digitalnoj platformi Canva. U izradi zvučnih (Vocaroo) zapisa, priloženih u obliku QR koda, sudjelovale su čitave obitelji – jednu legendu čak i kazuje/pripovijeda majka. Na OVOJ poveznici možete zaviriti u zavičajnu riznicu, koja ostaje kao trajni zapis usmenih književnih oblika. Nakon radionice trajno je zabilježen i prijevod legende Crvena Marta, koju je zabilježila Marina Mikulić (4. a)…
Učenici 4.a (s prof. Opačak) u prvom su razredu srednje škole izradili (i objavili na platformi BookCreator) digitalnu knjigu Moja prva priča; na OVOJ smo poveznici pisali o tome. Iako je tijekom radionice preveden tek jedan odlomak tek jedne priče (o nečijoj baki), cjelovita je zbirka vrijedna čitanja, a dostupna je OVDJE.
Volite li čitati na engleskome jeziku, OVDJE možete pročitati kratku priču A Male Doctor Maje Vinković (4. e), koja hrabro propituje temu rodne neravnopravnosti (iz neobične perspektive – muškarca). Maja je s pričom 2021. sudjelovala u međunarodnome natječaju u kreativnome pisanju Planet Classrooma (digitalne platforme koja okuplja mlade umjetnike i sanjare diljem planeta); o tome smo pisali OVDJE.
Ema Tomašić dvaput se (2021./2022. i 2022./2023.)uključila u natjecanje u kreativnome pisanju (kratkih priča) na engleskome jeziku Hrvatskoga udruženja profesora engleskoga jezika (HUPE). Prve je godine bila jedna od nagrađenih mladih autora i njenu smo priču Get Out predstavili OVDJE; na dar je dobila – svoju prvu tiskanu knjigu! Prošle je godine predstavljena nova Emina priča Everything is better in Boston, koja tematizira potrebu brige o mentalnome zdravlju i u kojoj se mlada književnica predstavlja i kao pjesnikinja (pratite OVU poveznicu ili pročitajte HUPE-ovo cjelovito digitalno izdanje OVDJE)…
O jezičnome posredovanju i prevođenju
Kako navodi izvor (Selišek-Butina i Pirs, Edutorij), „jezik kao sredstvo komunikacije (prema Zajedničkome europskom referentnom okviru za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje, Školska knjiga, Zagreb, 2005.) sadrži 4 oblika aktivnosti: recepciju, interakciju, produkciju i medijaciju, tj. jezično posredovanje. Uvođenjem pojma jezičnog posredovanja stavljen je još jači naglasak na komunikacijska obilježja jezika. Učenje, poučavanje i vrednovanje posredovanja omogućuju komunikaciju između dviju osoba koje iz nekoga razloga ne mogu jedna s drugom direktno komunicirati. Usmeno ili pisano prevođenje, parafraziranje, sažetak ili bilješka pružaju trećoj osobi (pre)formulaciju nekoga izvornog teksta kojemu ta treća osoba nema direktnog pristupa“.
Neizmjerna je važnost jezičnoga posredovanja kada je riječ o djelima koja su dio usmene zavičajne književnosti – narodnim pričama, pjesmama i legendama, kazivanim na izvornome zavičajnom govoru, zapisanim bez prenošenja na standardni idiom, prevedenim na strani/engleski jezik, onaj koji se uči u školi, onaj čije zavičajne idiome učenici (i nastavnice) niti ne poznaju. Prevoditi je teško, u to su se već uvjerili Maja Vinković, Ema Tomašić i Josip Lucić, naši mladi prevoditelji, sudionici međunarodnoga natjecanja Juvenes Translatores (vijest se nalazi na OVOJ poveznici), a prevoditi zavičajne tekstove predstavlja iznimno velik izazov.
(PO)HVALA učenicima 4. a i 4. e razreda, koji su uložili silan trud, strpljivo i marljivo radili na svojim prvim književnim prijevodima.
Autorice teksta i fotografija: Irena Mikajević, prof., i Ivana Opačak, prof.